ŠTO JE PROLJEV?

Klinička slika proljeva

Prema definiciji proljev je pojava učestale defekacije, praćena povećanim volumenom i vlažnosti stolice. Treba imati na umu da postoji značajna varijabilnost učestalosti i gustoće stolice u zdravih ljudi, tako da o proljevu možemo govoriti kao poremećaju uobičajene crijevne funkcije koji zadovoljava prethodno navedene kriterije. Stolice mogu biti tek nešto rjeđe ili pak potpuno vodenaste, mogu biti sa ili bez primjesa sluzi ili krvi. Obično se mijenja i njezin miris – od kiselkastog do truležastog, uz povećanje količine plinova. Što su izraženije promjene učestalosti i gustoće stolice, to su veći izgledi da proljev bude popraćen grčevitim bolovima u trbuhu i učestalim nagonom na pražnjenje.

Nerijetko proljev bude popraćen znacima infekcije dišnih puteva (naročito u djece), vrućicom, tresavicom i povraćanjem.

Proljev nastaje kao posljedica podražaja sluznice crijeva. U nastojanju da se oslobodi uzročnika (bakterija, virusa ili toksina) pojačava se sekrecija tekućine i minerala i ubrzava rad, odnosno pražnjenje crijeva. Istovremeno obrambene stanice u sluznici pokušavaju neutralizirati uzročnika i nastaje upala. Posljedično dolazi do oštećenja resica sluznice tankog crijeva, pri čemu vršak ili katkada i veći dio resice propada. Treba imati na umu da su u tim resicama smješteni enzimi koji probavljaju hranu, pa je stoga mogućnost probavljanja namirnica koje dijete konzumira ograničena. Naročito je otežano probavljanje (tj. razlaganje) šećera, koji neprobavljeni navlače vodu i otežavaju oporavak resica. Neki uzročnici svojim kemijskim spojevima (toksinima) neposredno utječu na složene mehanizme izlučivanja vode i minerala u sluznici te uzrokuju prekomjerne gubitke. Posljedično vrlo brzo nastaje manjak tekućine u cijelom organizmu (dehidracija) i poremećaj elektrolita (hiponatremija, acidoza - krv postaje kiselija) što se neposredno odražava na opće stanje i razinu svijesti oboljelog.